Drava.info & Glas Podravine i Prigorja

Ženski nogometni klub Koprivnica osnovan je 2015. godine te je do danas postigao mnoge uspjehe i opravdao svoje postojanje, a “moru” malih i velikih nogometašica dao je prostor za razvoj i rad.

Kroz sve te godine igračice su s vodstvom kluba stekle razna nova iskustva i unaprijedile svoje sportske vještine, ali se i susrele s poteškoćama koje im i dan-danas otežavaju rad. S predsjednicom kluba Nikolinom Notersberg razgovarali smo stoga o tome kako je sve počelo, kako klub izgleda danas, što ih ograničava, ali i što im sve predstoji u budućnosti.

Ženski nogometni klub Koprivnica ušao je u devetu godinu postojanja, no kako je sve počelo?

Službeno sam osnovala klub 2015. godine i kao predsjednica pred sebe stavila jako težak, ali i jasan cilj – stvoriti sjajan sportski kolektiv. Svaki početak je težak pa je takav bio i naš, Slavko Martan i ja uložili smo enormno puno truda da bi sve izgledalo ovako kako to izgleda danas. Razgovarala sam s rukovodstvom u Gradu Koprivnici, Zajednici sportova grada Koprivnice te Nogometnom savezu Koprivničko-križevačke županije i apelirala kroz razgovore da nam pomognu uz obećanje da nećemo biti klub koji će se za kratko vrijeme ugasiti. Tada smo dobili konkretnu potporu za osnovna sredstva rada, odnosno opremu i prijevoz.

Mislite li da ste danas, devet godina nakon, uspjeli u idejnom naumu?

U idejnom naumu sam sa svojim timom itekako uspjela, klub danas čini oko 100 registriranih igračica i prati na tisuće ljudi. Nakon devet godina imamo pet kategorija koje se aktivno natječu i sudjeluju na prvenstvima i turnirima. Za mene, koja sam sama počela s tom idejom, bio je to tada ogroman rizik, no danas smo svi svjedoci da sam bila u pravu, a da Koprivnica zahvaljujući meni uz “more” sportova ima i ekipe nogometašica koje nakon osam generacija zaslužuju prvoligaške uvjete – svoj teren i potrebnu infrastrukturu.

Tijekom svih tih godina sigurno su nastale brojne lijepe uspomene, ali i određene poteškoće.

Uz općenite uspomene koje ostaju igračicama, svakako su nezaboravna osvajanja prvenstva u četiri sezone zaredom. Zadovoljni smo jer je klub organizacijski stabilan, a treninzi i taktika u utakmicama su isti kao u muškom nogometu, no svejedno postoje velike razlike. Najbitnija je razlika u proračunima kod ženskih i muških klubova te infrastrukturi. Muški klubovi imaju financijsku sigurnost kroz sponzore koji im osiguravaju dostatna sredstva za redovan rad, a uz to imaju mogućnost povećanja proračuna kroz transfere.

Iz vaše perspektive, isplati li se onda voditi jedan ženski nogometni klub, odnosno biti dio ženske nogometne “priče”?

S obzirom na to da emocijama ne možeš ništa platiti, a financijske isplativosti nema pošto smo još uvijek neprofitna organizacija, teško je dati odgovor isplati li se jer svatko na klub gleda s drugačijeg stajališta. Na primjer, ja sam primorana zvati na sve strane i moliti u cent koliko nam treba da zatvorimo financijsku konstrukciju za prijevoz, suce, hranu… Osjećam se bespomoćno, no pustimo sada to, a isplativost si sigurno može, barem marketinški gledano, stvoriti neka veća korporacija iz lokalne sredine.

Kako “rasplesti” ovu za vas nepovoljnu situaciju? Postoji li rješenje za navedene probleme?

Potreban godišnji budžet za sve naše uzrasne kategorije iznosi otprilike 50.000 eura, dok za sve troškove “nakupimo” oko 17.000 eura i tu nam prijevoz, suci i delegati “pojedu” gotovo cijeli budžet. Jedino isplativo rješenje je da nam se priključi ozbiljna i financijski “moćna” kompanija, a svakako da se uključi i Županija kroz zajednicu sportova. Kao jedno od rješenja za našu seniorsku ekipu vidim povezivanje sa Slaven Belupom, no to je, kako oni i sami kažu, dosta kompleksna situacija. Vjerujem ipak da ćemo u skorije vrijeme naći rješenje i postići dogovor kao što su to učinili i ostali muški prvoligaši, no nema pritiska s niti jedne strane. Nisu nam prioritet samo seniorke, svakako je veći fokus na mlađim uzrastima i očekujem da se uključi netko iz sustava.

Kad je pak riječ o budućnosti i o(p)stanku, što vama kao predsjednici predstoji?

Meni je Ženski nogometni klub Koprivnica život, no želja mi je u skorije vrijeme biti koordinatorica u klubu, dok bih mjesto predsjednice prepustila nekome iz sustava.

A kakvi su klupski planovi?

Planovi ovise o svemu prije rečenom jer ponavljam, kroz cijelu godinu nitko nas ne pita kako se nosimo s novim izazovima inflacije. S obzirom na to da držimo konstantu u svim kategorijama, odavno smo dokazali da smo ozbiljna sportska organizacija. Sve je stvoreno kroz ogromna odricanja, veliku poniznost i upornost. U sve četiri mlađe kategorije riječ je i o izvrsnom radu trenerica i trenera Mateje Videc, Filipa Šokeca i Doroteje Erhatić s mladim igračicama i njihovom razvojnom putu prema seniorskom pogonu. Planovi su nam svakako natjecanje u najvišim rangovima pod ingerencijom HNS-a, a ta ambicija se također jako dobro uklapa s činjenicom da su nogometašice kluba već četvrtu sezonu u nizu osvajačice liga.